Spalato

Spalato

Sunday, May 24, 2015

Izgubljena generacija

Pri neki dan fleka san moju omiljenu La Costa majicu. Jebate, pala kap crnega vina, ostala maća, išporkalo je. Pala mi kontrina na oči, majica deboto nova, a sad od šetnje out!!

Nema šta, lipo mi stala. Bile colure i špigul na koletu, na prsima velik krokodil ....jebi ga ...
Sitin se odma moje pokojne babe Eme. Uvik je jemala oni veliki sapun u obliku kvadra, onako bež prozirni za slične i krizne situacije. Ovo krizne, valjda je mislila na didu, kad bi doša doma sa šminkom na koletu. Onako slučajno u prolazu flekan, jer je uvik gužva u gradu. A taj čudesni sapun je skida sve fleke. Sićan se ka dite da su lavandere nosile uvik sapun sa sebon i na maštilo u njemu prale robu!

Odlučin se, na nemoguću misiju, poć u potragu za istim. Krenit u ove moderne centre, napravit se pinku pametan i kupit isti. Jebeš ga, luđi oni koji krenija. Onako s noge na nogu, misli pomalo naviru, braco i seka, divka, paperino pasta, plavi radion, cetina manistra ...ma nemoguće da današnja modrena teknika nema ništa slično.

Di god san doša, gledalo me ka sa psihijatrije, oli ti ga s neke plenete, šta ovi traži ?? Jebate, samo jedan običan sapun za skinit fleku od crneg vina!!  Koja generacija, je ku*ac degeneracija. Ne razume oni ništa. Moreš ti prat robu koliko očeš al bez tog sapuna ti nema šanse .
Posta san mimičar, mava rukama, objašnjava, za ludu. Ponudilo mi ijadu drugih al to nije to!!

Srića moja, kad san već pa na pola kolja, ukazala se jedna šinjorina iz druge ruke, generacija moja ...šjor moj imate ga u Lidla kupit !!!
Nisam moga virovat, pogledam je malo bolje, onako izgleda normalna, zna posal generacija i gren u dotični trgovački centar ili po naški butigu.
U pi*ku materinu, čim san uša osta san inkantan!! Ferma za na vrata, velika reklama za nas, izgubljenu generaciju, proizvodi pod pravim imenon iz ex Yu. Ma vidi kojeg oni pametnog švabu jemaju, čovik zna posal. Navuklo mi osmjeh na lice i odma proletim butigom i tražim sapun.

Teška borba na policama generacije. Livo, desno, jebate EVO GA. Odmar u ruke i pod nos, isti vonj ka i pri 40 godin. Još da pere ka tad, niko sritniji od mene. Za ne falit, vazea sam dva, nikad se ne zna.
Naravno, na kasi ja i nekolicina ona genska, parili ka neki rerto likovi. Bacili čakulu u redu i jedva iščekivali kućni rezultat !!

Doša doma, odma se bacija na pranje, naravno ručno. Zapinija ka nekad, namaza fleku i nakon po ure moja La Costa  spremna za điravanje.
Evala generacijo, jebeš ti sve ove nove pizdarije, nima do praveg sapuna i izgubljene generacije ...Bogu fala ča san nazadan!!

Naravno odmar san proširija kućni asortiman i kupija Plavi radion, nema šanse da zajebe !!!

Živili ..



Saturday, May 23, 2015

Posljednji mohikanac

More bit da san propuva, počea san timbravat ova slova. Jebiga svaki dan mi uleti nešto novo.

Pri neki dan trefin čovika za kojeg san mislija da je odavna umra? Doduše pokopali ga drugi, čakula krenila, prikrižija ga, kad ono uskrsnija prid menom.

Žila , ti si ??? A ne ti si, koji me ku*ac zajebavaš, sam dragi te Bog posla! Razumija san, vidin sidi na šentadi, nema pive. Oden do prve butige kupi jednu karlovčku! Znan san ča slidi ....tirade, pizdarije. Moram provest po ure s njim !

Bija je teško bolestan, škapula se, rikupera i odma udrija po pivi. Judi moji, cili mu život zapisan u očima. Ribarske ruke, svaka bora jema svoju štoriju ..i na glavi obavezna šilterica.

Stigla pivuša. Naravno i moja. Debata je mogla počet. Odma je krenija na šinjorine ča prolazidu pored njega ...eeee tek sad vidim, živ je !

Svaka dobra, nijedna nema mane. Samo ga jebe mikrolacija. Puno ih prođe pa ga ispizde. Razumija je da je dobro pogledat al počet mislit o njima neće na dobru završit.

Cili je svoj život provea na more a zadnjih godin je čistija ribu na peškariju. Tribali ste vidit kojon je brzinom čistija ribu na banku onim splitskim gospođama ča doma nisu tile šporkavat ruke ili sjebat nokte. Svaka mu čast, zna je ča in triba. Naravno, ka i svaki ribar, zna je i kako se sprema, tako da si moga dobit recept iz prve ruke. Na ribarski način ala Žila! Parilo je ka francuska spiza.

On vam je spada u kategoriju splitskih redikula. Nisan ga nikad tako doživija. Nije bija išempjan u glavu al nevolja ga natirala na nešto drugo . Omiljen čak u intelektualnom društvu, za ne virovat !!!

Pravi demokrata, sa svakim je moga jist i pit. Sidimo tako, prošli sve pokojnike. On je jedini još, jedan od onih, timbar i identiteta grada, po drugi put živ. Valjda je život odlučija tako jer i ta šentada na kojoj sidi jema smisla!! Bilo bi najbolje kad ode negdi gori napravit mu spomenik u obliku bove pa nek plovi…

Piva se bliži kraju. Molim za jedan snimak. Litretat fotoaparatom. Moran vazet još jednu pivu i malu votku, da seansa more počet. Udrija par fotki, zahvalija se živem čoviku. Nadan se da će mo jemat još puno ovakih čakula na njegovoj šentadi ...i liph pogleda...

Dok je pive bit će i ŽILE !

Evala mu bilo


Friday, May 22, 2015

Brnistra

Evala vam judi, odmar se sitin našeg pokojneg Tome Bebića i njegove izreke ; " volite se ljudožderi .."

Kiša ne fermaje evo već drugi dan, a deboto smo zagazili u drugu polovicu petog miseca. Prijašnjih godin već sam bija na banje, oli ti ga, bacija se u more.

Tokalo me pravit razne kombinacije kako provest dan kad nima moga Sunca. Ipak ovakav dan jema i svoje prednosti. Kod nas u Splitu i okolici stađun je od jedne puno lipe biljke, kodneg imena Brnistra!!

Dosolvno mirisna bomba! Stari svit je uvik govorija da upravo njen cvit jema velik učinak na jude, posebno žene !!

U svibnju kod cvata brnistra žene jednostavno, iz njima nepoznatog razloga, dobiju osjećaj erotike, postaju zavodljivije. Pa se ti misli sad.

Zato dame moje, pod ruku i stenja, điravanje di je brnistra.

Ko bi reka, afrodizjak svugdi oko tebe. Jebiga, barem iman afro friz i malo san divlji, eto ga !

Po jednoj od teorija, ime moga grada vuče porijeklo iz grčkog imena ove biljke, Aspalathos!! Živili grci!

Tako san se odlučija danas prođirat splitkim proplancima, uživat u opojnim profumu dotične, divit se predivnom žuton patinom, i njenom prkosu ....

Predivan pogled na Split ka u nekon žuten prstenu, zarobljen a čuvan, ukroćen a diše punim plućima.

Koliko samo jedan, na oko običan cvit, more čoviku pružit ?

Puno , virujte mi !

Kiša i dalje neumorno pada ....doša san doma i ćutim se lipo, afrodizjački ....

Adio vam ...




Thursday, May 21, 2015

Made in graštapani

Evala, kišni dan, južina, uputin se prema pazaru kupit malo verdure za obid. Onako delašjoma, s noge na nogu. Mislija san, nije vrućina bit će manje gužve po gradu. Zajeba san se. Grad pun graštapana ( žohara ), oli ti ga kineza !!!!!!!!!!

Jbte koja vojska, kolona, špalir, puste slušalice, voki - toki, vodič drži onu rumbrelu
( kišobran ) da se ne bi slučajno izgubili ??
Koje smo mi sriće !!
Folow me...je*ite se !

Ne moreš proć od njih. Ma di su se sjatili u ovaj naš bidni mali grad ?? Obleka im je posebna priča, jema neki vonj plastike a colure čudo !!
Ka sa modne piste, mož mislit !
Jebiga oni su došli do Splita, a ja ću u Kinu, ku*ac!

Kako su stvari krenile, najbolja je investicija učit kineski jezik ?? Bilo kuda kinez svuda .
Sad dok ovo pišen, nigdi nisan pročita da je u Hr umra neki kinez ?
U pi*ku materinu di s njima, šta in rade? Jeftinije ga ovdi pokopat nego vratit u Kinu ?? Ludega naroda. Mislija san da smo ludi, ima i luđih. Ee moji kinezi, je*ite se i rastite samo dalje od mog dvora, kalete, moje pjace i rive.

A lito je teko počelo, satrat će me ...
Kako stvari stoje triba uvest turističke kvote, jer ako zaborave par njih eto pizdarije i natalne slike grada. S*ebat nas i ovo malo ča nas ostalo. Ili da ih proban zaje*at pa ja dignen kredit i oden u China, uh valjda san ovo dobro napisa ??

Neznam al' su noćna mora. Je*eš ti gosta koji nije popija par pivi, botilju vina, izija kil oborite ribe, a ovi arija, zrak !! Samo điravaju ka muve bez glave. Da barenko mož vidit žensko među njima, ma ni to !!

Ajte doma ...!!
U pi*ku materinu kiša počela da pada sve više. Tija kupit rumbrelu, ne triba vam pogađat etiketu.  Made in China !
Radije ću pokisnit. Tako i bilo. Nagazija san dva tri u gužvi, posla u onu stvar i krenija doma.

Graštapani ostali điravat po gradu ...


Adio vam 


Saturday, May 9, 2015

Ča smo na ovem svitu ?

Čovik bi se upita ...

proša je prvi maja i fjera sv Duje, dvi najlipšje slave u Splitu. Moram vam reć da je ovi maj, oli ti ga svibanj, puno lip misec ...a justo san se i rodija negdi sredinom isteg ...tako da ove godine jeman većinski paket dionica svog života, 51 ...  tokalo da  jeman napokon i ja negdi većinski dil. Sad sam gazda, koja lipa besida.

Juros je triba bit, ono običan dan. Dođem do biološke, odma bacim očadu kroz ponistru, malo vrtal, neko cviće i tako usput, kad mi neki grubi, grezi zvuk počne parat uši.
jbte izađem vanka kad ono mrtvačka kola, crni furgon, pogrebno Lovrinac. Izlazi lik ka iz filmova, 120 kili, crna kapa, brkovi. Pravi neki orijunaš, i justo iskrca limeni kapsil oće reč sanduk i nasloni na moja vrata.

A di mene nađe? Jbte koji psihološki profil. Triba ga studirat. Zamalo glavon opizdim u isti!
Furgon na po puta, montura na njemu, kapsil na mojim vratima ...ka u filmu!
Uspija je izustit „ sad ću ja brzo, nema puno posla!!“

Jebaji ga, kažem u  sebi. Stoj di jesi i za di si nisi!
Pitam biološku ko je umra? Jedna naša susida, sa drugog poda. Sitin se odma ko je. Eto tokalo je poć i nju. Jemala je godin i boležljiva, al čovik je !! 

Život mi odma proleti i negdi u nekon kantunu se zamislim. Na ploči uvik piše godina rođenja i smrti a između je, CRTICA. Jebala ih crtica. Deboto ispada da je to život i da stane jušto u tu jednu crticu, razmakniću ( ispričavam se lektorima ) . To triba minjat !!!!

Sitin se one jedne priče. Dođe lik u neku egzotičnu zemlju, ode na planinu, uvati ga mrakuša. Lipo legne na proplanak, zamota se dekon i zaspe. Ujutro kad se probudi pogleda oko sebe i vidi križeve !
Čovik zaspa na groblju. Umra od straha. Pogleda malo bolje i počme čitat imena, godine. Sve male brojke, dječje groblje!! Jednoznamenkasti brojevi. Strah ga natjera u trku do sela i ferma prveg čovika do sebe.

Domaćin, onako naočit, objasni mu „kod nas, po rođenju dajemo teku. Da za života pišu samo dane kad su bili sritni. Prestankon istog, zbroje te dane, pritvore u brojke i stave na nadgrobnu ploču.“ Nadam se da je moja susida jemala sritnih dana. Evala joj bilo ...

Misli odoše brzinom munje. Isto ka i Orijunaš po obavljen poslu. Nakaradne limene kutije nema, sve ja ka da ništa ni bilo.
jebem te živote ...

Adio vam!